Promrznut i mokar zbog krajne neocekivane kise i moje zelje da se na turnir odvezem na svome 50cc dvokotacnom vozilu, makar sam slutio da bi kisa mogla padati, ulazim u kucu i gledam zbunjeno lice moje zivotne druzice i suputnice koja nemoze povezati moje mokro izdanje i smjesak na licu. Virtualni suborci, braco po pivi i svi vi koji cinite ovaj klan bez klanske majice: Nismo vas osramotili”.
[Submitted by LittleCannon]

Iako sam ne tako davno izjavio da necu vise blogariti na vijestima, ovaj dogadjaj danas je jednostavno prevelik da bi izostao njegov opis. Mozda prije nego sto krenem na opis samih meceva iznio bih par crtica i par mojih utisaka vezanih uz samu organizaciju i atmosferu na turniru. Prije svega, kapa dolje deckima koji su se usudili pristupiti organizaciji ovakvog jednog turnira koji svakako prelazi bilo kakve okvire vec vidjenih LAN partyja. Krenuvsi samo od iznajmljenog prostora u samom centru grada, pa do nebrojenih sponzora, vrijednih nagrada i otvorenog sanka, koji je svojim cijenama podsjecao na sindikalnu nabavu piletine, pa sve do privole jednog od najvecih sponzora Ventex d.o.o. koji je ustupio 25 racunala, mreznu opremu i jedan projektor za prikaz na velikom ekranu. Cak su i nasa dva virtualna ratna sudruga imali javljanje u zivo na Radio Rijeci koja je takodjer bila jedna od sponzora. Organizacija na nivou iako za prvi put je ipak bilo par djecjih bolesti kojih vjerujem do iduceg turnira nece vise biti. Jedno posebno priznanje ide Stealthu_SJP koji je ogroman trud i svoje zivce ulozio u nesto sto vjerujem da mu se itekako vratilo u najpozitivnijem smislu.

Nas dicni klan se okupio u slijedecem sastavu: diGestive, B051Ljko, D3uha, Dakky i moja malenkost LittleCannon. Sumnjajuci u istinitost Dakkyjevih tvrdnji da se na turnir mora pristupiti u 9h ipak sam dosao u zadano vrijeme kao i ostatak klana da bi nedugo zatim ustvrdili da zbog kasnjenja nekih drugih klanova turnir pocinje ipak sa kojim satom zakasnjenja. Bosiljak, Dakky i ja smo to vrijeme iskoristili da marendamo i popijemo prvu jutarnju kavu, dok su preostala dvojica osinula odmah po pivi rano ujutro. Uz lagano ispijanje vec navedenih pica i toplih napitaka, komentiramo zensku populaciju koja podsjeca na stajsku muhu prilikom gledanja u svaki izlog te posebno komentiramo gospodjice i gospodje cija se kilaza lakse izrazava potencijama broja 10. Oko 12 sati dobivamo obavijest da turnir konacno pocinje. Doznajemo da mape koje ce igrati nasa skupina su: Tunnel, Insurgent Camp, Bridge SE i Radio Tower. Klimajuci glavama ustvrdjujemo da smo mogli dobiti i bolje mape, ali sto je tu je. Posto ne igramo u prvom krugu, cjelokupni zivalj Ri051 odlazi u svoj prvi od nebrojenih posjeta sanku. Becks po 5 kuna jednostavno je nemoguce zaobici. I tu smo vam osvjetlali obraz popivsi apsolutno najveci broj piva i demonstracijom zavidnog umijeca brzinskog otvaranja boce piva bez prikladnog otvaraca. Nije potrebno naglasavati da smo performansama na sanku osvojili simpatije ostalih sudionika turnira. Netko vice i zaziva sveto ime Ri051 i naredjuje da ostavimo boca i krenemo odigrati prvi mec. Odlazimo i sjedamo za kompjutere. Prvo igramo tunel i priznajem pozalio sam sto sam ga igrao. Apsolutna dominacija protivnika rezultirala je porazom od 6 naprama 2 i totalnim unistavanjem naseg morala. Mec koji po nicemu nije zasluzio da ga opisujem, jer smo ga odigrali na najgori moguci nacin koji je kulminirao dogadjem koji ima nominaciju za antipotez turnira. Dakle 1.nagrada Obecajem da cu izbrisati sa bindova flash granatu” za antipotez turnira ide Dakkyju koji sa jednom flashicom uspjesno zafleshao kompletan svoj tim i time na priskrbio podsmjeh svih igraca turnira. Mozete li zamisliti kako izgledaju cetiri ekrana sa crnom slikom i nasim zbunjenim izrazima lica? Apsolutno smijesno. U svakom slucaju vrlo brzo smo bili odstrijeljeni. Nazalost, na kraju se ispostavilo da nas je tako visoki poraz kostao plasmana u cetvrt finale. Zajednickim konsezusom okrivljujemo premalu kolicinu piva u nasim organizmima i zdusno pristupamo ispravljanju jedne takve pogreske. Ono sto je nakon toga uslijedilo je bila rapsodija. Iako poljuljanog morala vratili smo se u igru, i uskoro smo poceli pobjedjivati. Insurgent Camp gdje smo ocekivali poraz protiv Mad Nadersa pretvorio se u nasu pobjedu pripetavanjem na McKenni i konacnim rezultatom od 5-4. Nakon toga protiv slovenskog klana #BEER#RJT jedna glatka pobjeda na na njihovoj domicilnoj mapi BridgeSE od 5-3 i zatim mec protiv #BEER#AiS klana koji su bili jedini u nasoj skupini neporazeni, i sudeci po procjenama i prognozama drugih sudionika jedni od favorita za finale, igrali smo nerijeseno gdje je samo splet nesretnih okolnosti odlucio na igramo i McKennu, a zatim je neadekvatni zvucni hardver presudio u njihovu korist i bacio u lagani ocaj naseg dragog nam clana Bosiljka, jer objektivno smo imali sansu i usudio bih se reci da smo cak mozda i bili kvalitetnija ekipa od protvnika. Utjeha nam je bila kada su nam uznojenih i izmucenih lica protivnici dosli cestitati na odigranom mecu. Nazalost, kako sam vec rekao zbog pocetnog visokog poraza nismo se mogli kvalificirati niti preko omjera pobjeda/poraza tako da je to bio nas posljednji mec na turniru. Naglasak bih stavio na nasa posljednja tri meca gdje smo zaista igrali koordinirano i timski sto je i dalo rezultate i svatko od nas je briljirao na nekoj od mapa. Posebno bih istakao diGestiva na Bridge SE, D3uhu na Bridge SE mapi gdje izvukao partiju sam protiv trojice, Bosiljka na Radio Toweru, i sebe, koliko to god glupo zvucalo, na Insurgent Campu.

Rezime vecerasnjih dogadjanja bi bio: odlican turnir kojeg svakako nije trebalo propustiti, dobro drustvo, jeftina cuga, zafrkancija i apsolutno zadovoljstvo sto nam je ipak samo sudbina oduzela daljnje sudjelovanje na turniru.

Jos jednom, velika hvala i pohvala organizatorima turnira u nadi da nece stati samo na ovome.

Slike sa turnira mozete pogledati na http://www.gamer.hr