Menu

A već su tri godine prošle…..

Priznajem da nije bilo Dakkyja sigurno se ne bih niti sjetio jedne tako važne stvari kao sto je trogodišnjica Ri051 klana. Dakle kao što se već da naslutiti iz prve rečenice Ri051 klan je napunio 3 godine svog postojanja. Odmah na početku vas molim da oprostite preveliku emocionalnost koja će izbijati iz ovog teksta, kao i dužinu i količinu slova koja slijedi. Također nemojte zamjeriti što sam cijeli tekst stavio na home page. Nakon isprika vrijeme je da krenemo iz početka. Koncentrirati ću se na najranije dane jer noviju povijest više manje svi znate.

The original six

Kad bolje razmislim to je bilo tako davno da sam se morao dobro pomučiti da bih se prisjetio kako je sve krenulo. Upravo iz tog razloga ako nešto izostavim nemojte uzeti za zlo. Dakle, vratiti ćemo se 4 godine u nazad točnije kraj 7. mjeseca ljeta Gospodnjega 2002. Naime tada sam prvi put čuo i vidio Americas Army, slavnu verziju 1.0 Recon. Zainteresirala me upravo toliko koliko bi me zainteresirao uzgoj uljane repice. Prijatelj koji mi je pokazivao igru uzbuđeno mi je opisivao i veličao realnost, treninge koji se moraju proći, upoznavanja oružja…….ma to je komplicirano i čisto sumnjam da će mi se to dati igrati je bio moj odgovor. O kako sam pogriješio. Svega 2 mjeseca kasnije u trenucima očaja i dosade išao sam instalirati AA jer nisam imao ništa pametnije za raditi. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja treninga, nekoliko vitlanja miša oko stola i skupljanja rasutih tipki oko stola koje iskočile iz ležišta djelovanjem sile moje pesnice uspio sam ipak proći trening i spojiti se online po prvi puta. I tu se moj svijet igara promijenio. Dva dana kasnije sad sam ja bio onaj koji je uzbuđeno opisivao igru Mobyju i Podloj gnjidi, a oni su odgovarali da je to pre komplicirano i da im se ne da gnjaviti sa igrom koja je isključivo online ( 56K modem je bio zajebana stvar tada ). I njima je trebalo oko dva mjeseca. Nikad neću zaboraviti naše prve zajedničke runde na netom izašlom Mountain Passu ( jel’ da Moby_ 🙂 ) i moj prvi honor postignut u teškoj borbi protiv protivnika, miša , tipkovnice i pinga od 400. U prosincu iste godine otkrio sam da dečki sa kojima sam igrao gotovo svake večeri su bili moji stari prijatelji sa koje poznajem iz osnovne škole ( priznajte da diGestive i nema prevelikih dodirnih točaka sa Damirom Popovićem). Bilo kako bilo, bio sam zaražen, ovisan i nisam mogao zamisliti dobro proveden dan bez barem sat vremena puškaranja. Čak i na staru godinu 2002 u 10 navečer prije izlaska na doček ja sam pucao :). U prvom mjesecu 2003. smo se redovno nalazili online diGe, Groo (onda je bio samo Sir), Zhorzh, Podli, moby i ja. I onda u povijesnom trenutku Moby nas je isforsirao da se svi udružimo u klan. Ako se dobro sjećam sa imenom smo se borili oko dva tjedna, a onda je Mobyju dopizdilo prakticiranje demokracije i jednostavno rekao da će se klan zvati Ri051. I zvijezda je rođena.

New Kids On The Block

Nedugo nakon osnivanja klana naše ime privuklo je jednog mladog lokal patriotu koji je na silu htio ući klan. I dobismo Dakkya. Priznajem iako smo teško nalazili zajednički jezik i često me je znao ispaljivati do granice nervnog sloma, ovaj klan ne bi bio ovo što je da nije bilo Dakkyja. Čak ću otići toliko daleko i dopustiti si reći da smo mi kao klan jedan mali dio Dakkyja odgojili, ali isto tako je Dakky i nas naučio nečemu a to je da je prijateljstvo najvažnije bez obzira na način razmišljanja i igranja. S druge strane, obzirom da je u to doba diGe studirao u Ljubljani, isto kao i ja ovdje u Rijeci,uspio je zaraziti svoje kolege i vrlo skoro klan je prerastao granice hrvatske i postao internacionalan. Truditi ću se sjetiti svih imena: Deki, Dar Mar, Sine Ayus, i ne mogu se sjetiti imena onog plavog dečka ( ahhh što ti je starost). Nažalost svega nakon godinu dana klan se počeo osipati i sa 16 članova pali smo se na 8 ili 9. A tada je došao lepi Weljo, Njonjo, Nexus… Bila nas je opet lijepa hrpa. To su bila lijepa vremena o kojima svjedoče i slike u galeriji na ovom istim stranicama. Nažalost velika većina od ove postave više ne igra AA i jednostavno su pali u zaborav, stoga neka im ovaj tekst bude jedno malo odavanje počasti i zahvala za lijepe trenutke koje smo proveli virtualno skupa. Opisivati životni i virtualni ratni put svakog ponaosob bi bilo previše i za ovaj već predugački tekst, tako da ukoliko vas nešto bude zanimalo obratite se dedici koji će vam podariti koje zrno mudrosti iz svoga pregolemoga iskustva.

The new recruits

I naravno dolazimo do novije povijesti sa kojom ste više manje svi upoznati. Broj članova se opet povećao, a cijela lista se nalazi sa desne strane ovog teksta. Još uvijek kao i na našim počecima uživamo naći se online i puškarati do kasno u noć.. Ne mogu a da ne iznesem i svoje osobno mišljenje i podijelim sa vama svoje zadovoljstvo što vas sve poznajem i što mi je drago, unatoč uvriježenom mišljenju da video igre individualiziraju ljude, da nas je AA sve spojila, a sve vas smatram svojim dobrim prijateljima.

The Conclusion

Što reći na kraju kada ovo nije kraj. Još uvijek se družimo. Još uvijek se, istina rijetko, rado nađemo na grupnom pivu. Još uvijek planiramo LAN partyje i još uvijek kombiniramo roštilj sa tim istim LAN partyjem. Nadam se da će naše druženje potrajati još barem dva puta ovoliko, a ako bude zdravlja i sreće nema razloga da se kao djedice predrhtavih ruku za tipkovnicu i miša pod rukom ne sjećamo naših virtualnih ratnih pobjeda.

Živio Ri051,

No Comments

Leave a Comment

Only registerd members can post a comment , Login / Register