Ri051 klan je jučer imao najjadniju, najpatetičniju, najšugaviju i najodvratniju predstavu od svih ikad odigranih mečeva u kojima sam sudjelovao (preko 80 odigranih službenih mečeva). Rezultat, naravno POBIJEDILI SMO!¨

Ima dana
Grozno je kako ima dana koji jednostavno nisu stvoreni za igranje armije. Počelo je klasičnom katastrofom, Rimtu je ustupio svoje mjesto Grooji poradi visokog pinga, simpatičnosti radi, taman smo se dan ranije čak i našli na serveru i dogovorili kakvu takvu taktiku. Nekoliko sekundi nakon spajanja na server, uvjerili smo da se Rimtu zakurac disconnectao. Pingovi su nam svima bili enormni, meni oko 170-200 još uz to i vrlo nestabilani uz konstantan packetloss. Ostatak ekipe je imao nešto više sreće i uživao u pingu od 150. Groovie, sam početak se otegnuo (redoviti 5 min kickovi za šveđane, btw. ping 50, 8Mbitne veze), a i kad je krenulo, krenulo je traljavo, uspjeli smo izgubiti prvu rundu u defensu gdje Opfor nije uspio breachati zid… (za to stvarno moraš biti retardiran). Moj epski rush je završio neslavno poradi činjenice da sam zaboravio vratiti ACOG na pljucu (kreten) a i ostatak tima je slično odradio posao, dakle bravo za nas.

Jebe lud zbunjenog
Sijedećih 10 rundi nije potrebno niti opisivati, i dok u defenceu uglavnom nismo imali problema, assault je bio klasična «jebe lud zbunjenog» priča. Sve uvježbano je odmah palo u vodu, što zbog nedostatka Rimtua, što zbog činjenice za siroti Švedi pojma o pojmu na BliZzardu nisu imali. Navaljivali su sa najglupljih mogućih strana od kamo ih nitko nije očekivao. Krov na koji sam ja stalno pazio i koji je elementarna stvar na blizardu uopće nisu posjećivali. Uff, skoro sam zaboravio krivo postavljanje servera u tri navrata (najprije swap sides nakon 4 runde, zatim u ponovljenom pokušaju turnament ended nakon 8, da bi u trećem pokušaju turnir završio nakon prve rune). Uglavnom, nerwoza je na TSu bila maksimalna i rundu po rundu do poslijednje nema smisla niti opisivati… hehe, a tada je krenulo veselje. Za početak, puče troky-u DSL te zajedno s Groojom ode automatski na 5 minutnu pauzu, još malo čekanja, ćaskanja, pijuckanja pive i priprema za zadnju veličanstvenu rundu. Od silnog jada ja sam se već počeo smijati, što se za BaXića baš i nije moglo reći. Zadnja runda je bila vrhunac, bezglavi juriš, upadanje u kompleks, pentranje na krov i bukkake situacija u kojoj nas trojica nismo bili sposobni ubiti fleshanog opforovca u officeu. Savršen završetak savršene runde, još savršenije odigranog meča je prošao u znaku mene koji u poslijednjim sekundama runde idem heklati objektiv sa Doorbreacherom u ruci (imam 240 sati na BliZZardu)… Bax je tu eksplodirao, disconnectao se sa svega, skoro razbio novokupljeni mikrofon, slušalice [tri puta zatukao tastaturu sa Zalmanicama, nadam se da su LEDice na šmecK podlozi preživjele], probudio dijete i navukao bijes žene na leđa. Ja sam se več počeo nekontrolirano smijati (ali stvarno grčenje) i gotovo sa doorbreacherom zalijepljenim za vlastito čelo sam ubio zadnju dvojicu….. Hura, izvukli smo tie…. idemo na Dockside, ali hey, dockside treba downloadati…. LOOOOL, nitko od Šveda ga nije imao, (myself included) i čekanje na poslijednju rundu je potrajalo još odoka pola sata…..

And now the conclusion
Hehe, tu mi je sve to skupa postalo izrazito zabavno, (pogotovo dodatni 15 min delay zbog ponovnog spajanja na CDC)…. NerWozni baXić se na koncu i sam počeo smijuljiti [mada neće gad ćelawi priznati sigurno] i žvačući mikrofon umjesto žvake pobio je poslijednju dvojicu zLih Šveda…. Victory za Ri051… kakva ironija, kakav sarkazam i kakvo veselje na kraju…
Šta jest jest, nepobjedivi smo na BliZZardu…