Kao novopečeni roditelj otkrio sam da je slobodno vrijeme vrlo skupa stvar. Posebice kada se potomstvo razboli , slobodno vrijeme jos više poskupi i gotovo se dozira na isti način kao što dozirate lijekove vašoj nejači u obitelji. Upravo u jednom takvom kratktrajnom predahu iskoristio sam vrijeme za pregledati postove na oficijalnim AA stranicama, koje, uzgred budi rečeno nisam duuuugo posjetio. Izmedju nekoliko tona teksta, koji bi zasigurno toliko težio da se prenese na papir, tlapnji, mlaćenja prazne slame, natjeravanja maka na konac….i ostalih eufemizama koji se dadu upotrijebiti za gomilu teksta bez ikakvog smisla ili potrebe da budu izrečene u pisanom obliku, pronašao sam i jedan thread u kojem se zanimljivo pitanje postavilo, a koje me je na koncu i inspiriralo da napišem ovu, uvjetno rečeno kolumnu.
O samom pitanju nešto malo kasnije, a pitanje koje ću ja vama postaviti je: Da li je AA simulacija ?.

Svakako da se o tome da raspravljati sa nekoliko aspekata. Možda jedan od najvažnijih argumenata za potvrdan odgovor na moje pitanje je brzina umiranja u samoj igri. Dakle jedan metak, eventualno dva (tri samo ako imate predispozicije sa dobiti na lotu taj isti dan) vas pretvara iz aktivnog igrača u čovjeka koji se nervozno osvrće oko stola u potrazi za cigaretama i pritom nesvjesno prebrojavajući opuške u pepeljari, otima vam se poluglasna psovka. Postajete pasivni gledatelj nelogičnih poteza preostalih živućih članova vašeg tima, koji najčešće imaju Honor iskazan u teenagerskim brojkama. Tu su još neke stvari koje aludiraju na realnost, kao što su stvarna oružja, stvarna ili približna brzina kretanja, gubljenje sposobnosti preciznog ciljanja ukoliko ste pod neprijateljskom vatrom……. i mnoge druge stvari koje će nas uvjeriti da je sve to upravo tako i u stvarnosti, odnosno da navala adrenalina je jednaka između vojnika na bojištu i mene udobno zavaljenog u kožnu stolicu tipa Director 1. Naravno da je ova posljednja tvrdnja iskarikirana do maksimuma, ali poslužila je za sticanje dojma koji na vas pokusavaju ostaviti marketinški stručnjaci omiljene nam igre. Marketing ne mora nužno biti istinit (zakonski nesmije biti niti laž), ali najčešće je, najblaže rečeno, sa malo iskrivljenom istinom. I dok vas ostvljam da prebrojavate u glavi što ovu igru čini simulacijom, a što ne, reći ću vam zašto ova igra nije i nikako neće biti simulacija. Zbog njenih igrača!
Možda vam se čini da sam malo otišao predaleko, no za potpuno razumijevanje čitajte dalje.

Igra sama po sebi teško može biti realnija. Što zbog tehnoloških limita, što zbog činjenice da realnost i sjedenje u gore navedenom Director 1 naslonjaču teško mogu imati dovoljno dodirnih točaka sa simuliranjem stvarnog ratovanja. Naravno mjesta uvijek ima za dodavanje pokojeg detalja koji bi bio, usuditi ću se reći više estetske prirode nego što bi poboljšao igrivost, ali u konačnici to ostaje uvijek i samo igra koju, nakon što nekoliko puta virtualno poginete, jednostavno pogasite i radite nešto drugo. Dakle nekakav mini zaključak bi bio da realnost ne treba tražiti u boljoj grafici ili većem izboru oružja.
I evo nas konačno na pitanju iz threada kojeg sam spomenuo u uvodu. Dakle na http://forum.americasarmy.com/viewtopic.php?t=246601 ćete pronaći zanimljivu raspravu koja je niknula iz naslova threada a koji je ujedno bio i pitanje: Kako bi stvarna vojska odigrala mapu Bridge? I dok odgovor na samo pitanje možda i nije toliko bitan za ovaj tekst, jedna zanimljiva misao se provukla u svim silnim odgovorima koji se protežu na 9 stranica. Naime, kompetentnim za odgovor su se pronašla tri ili četiri veterana američke vojske koji su dali odgovore vezane uz taktiku na Bridgeu. I dok se svi jednoglasno slažu da se odbrana jednostavno svodi na izbor mjesta sa kojeg bi pobili napadački tim, za napad je bilo izrečeno nekoliko taktika. Nažalost najučinkovitija taktika za napad koja bi u stvarnom svijetu dala kakvu takvu šansu napadačima je apsolutno neuptrebljiva u igri. Naime, radi se o taktici bounding overwatch ili ti ga, tim A puca iz svog raspoloživog oružja dok se tim B premješta i obrnuto. Taktika zvuči dobro i logično zar ne? Problem je u tome što stvarnom životu da neprijateljska vatra spama i metci lete čak 30 ili 40 metara od vas, nema tog junaka koji bi se malo pridigao i pogledao otkuda metci dolaze, što naravno u igri nije slučaj, jer sam i sam nebrojeno puta glumio Savu Kovačevića (tm.) i ostale narodne heroje istrčavajući na protivničku vatru i pritom nerijetko znao zatući i po dva do tri neprijatelja. I tu leži cijelokupni problem realnosti. Kao prilog toj mojoj tvrdnji ide i jedan od odgovora iz threada gdje su ti isti veterani išli odigrati meč za stvarno odnosno ponašali su se kao i pravom životu. Dovoljno je reći da nakon isteka 10. minute najistureniji napadač je bio na napadačkoj strani mosta kod posljednjeg auta i skupljao hrabrost da li da proviri ili ne. E da, i niti jedan metak nije bio ispaljen niti sa jedne strane. Dakle mislim da ovaj primjer sve objašnjava.

Nekakav rezime bi bio da će igra na realnosti najviše dobiti ukoliko se pronađe način pomoću kojeg će se stimulirati igrače da se trude svim silama ne poginuti. I dok je izbor načina tema za, savim sigurno veoma opširnu raspravu, neki od manjih koraka u pravom smjeru bi svakako bilo ispravljanje bugova, exploitova, cheatova………i svih ostalih stvari koje se mogu staviti pod zajednički nazivnik otkrivanja tople vode.

Ipak svjetlo na kraju tunela se zove AA 3.0 i ne preostaje nam ništa drugo do živjeti u nadi će to stvarno biti svjetlo na kraju tunela.