Kada prije gotovo dvije godine raspisan natječaj za dodjeljivanje koncesija za WiMAX, očekivanja od nove tehnologije za bežični broadband internet bila su uistinu velika. Koncesije su podijeljene, natječaj davno zaboravljen a situacija na tržištu se od tada i nije mnogo promijenila. Korisnici WiMAX-a u Primorsko goranskoj županiji gotovo da se mogu izbrojati na prste jedne ruke, a vrlo slična situacija je i u ostalim krajevima republike Hrvatske. Jedina tvrtka koja se koliko toliko ozbiljno uhvalita Wimax-a je međimurski Novi-net, no ipak u poslijednje vrijeme postoje naznake da su se stvari počele pomicati s mrtve točke.

Photo: San’Drophan Rubino

Što je WiMAX
WiMAX je definiran kao Worldwide Interoperability for Microwave Access, što bi se moglo prevesti kao globalni standard za međusobno povezivanje putem mikro valova. Za razliku od nešto starijeg WiFi standarda, Wimax radi na višoj frekvenciji te je jače snage što znači da ostvaruje veće brzine prijenosa (do 70 Mbit-a) uz puno veći domet (do 110 km). Naravno, u pitanju su idealni uvjeti u kojima je spomenutih 70 megabita ostvarivo u neposrednoj blizini bazne stanice, dok se na maksimalnom dometu ostvaruje brzina od svega nekoliko desetaka bita u sekundi. Još jedna velika prednost u odnosu na WiFi je mnogo manja osjetljivost na smetnje. Ovaj problem osobito je prisutan u ravničarskim krajevima kamo izostanak prirodnih barijera pogoduje velikoj gužvi u WiFi frekvencijskom pojasu i situacije potpunog zagušenja etera uslijed međusobnih smetnji nisu nimalo rijetke.

Maraton test:
Zahvaljujući tvrtki Optima telekom koja je ustupila opremu i testni korisnički račun, vrijeme testiranja nije bilo vremenski ograničeno te je stoga u suradnji s udrugom RiWireless bilo moguće napraviti pravi mali maraton test u trajanju od šest mjeseci. Istini za volju, kako su stabilnost i pouzdanost uz brzinu najznačajnije karakteristike svake internet konekcije, kraće vremensko razdblje testiranja teško da može dati vjerodostojne rezultate. U paketu se uz Siemens SE 461 Wimax modem i detaljnu dokumentaciju na hrvatskom jeziku isporučuje i malena sobna antena. Priložena antena može poslužiti za lokacije u neposrednoj blizini bazne stanice (do 2 km) uz odgovarajući smještaj, po mogućnosti u blizini prozora s pogledom usmjerenim prema baznoj stanici. Za prizemne stanove, stanove u zgradama sa debelim zidovima te lokacije koje udaljenije od riječkoga silosa na kojemu se nalazi za sada jedini WiMAX repetitor preporuča se montaža snažnije, također Siemensove outdoor antene od 18 dB.

Testiranje
Isprva je testirana kvaliteta signala u odnosu na udaljenost od bazne stanice u oba slučaja, sa i bez optičke vidljivosti. U prvom slučaju (sa optičkom vidljivosti) udaljenost od bazne stanice iznosila je oko 7 kilometara. Razina signala u uređaju označena je kao odlična sa preko 60 posto razine signala. Uspredbe radi, minimalna količina signala za spajanje po navedenoj skali je ispod 20 posto. Gubitkom direktne optičke vidljivosti na identičnu udaljenost sa preprekama poput zgrada i drveća jačina signala se spustila na razinu između 20 i 30 posto što je ispostavilo kao sasvim dostatno za spajanje uz neznatan pad performansi. Usporedbe radi, klasičan WiFi u ovakvim situacijama potpuno gubi dah i veza je, čak i ako se uspije uspostaviti, iznimno loše kvalitete te redovito puca”.
Testni korisnički račun bio je ograničen na 1024/256 kbit/sekundi a testiranja sa Carnetovim bandwith meter alatom pokazala su da su realno izmjerene brzine vrlo bliske deklariranima, dok ih u pojednim trenucima čak i premašuju [vidi tablicu]. Laički rečeno, korisniku je isporeučena točno ona brzina koju je i platio te nikakvog “prodavanja magle” u vidu izvlačenja na račun tehnoloških ograničenja nema. S druge strane, izmjereni rezultati T-Comova baznog ADSL paketa (1024/192 kbit/s) pokazuju između 15 i 20 posto manje izmjerene vrijednosti od deklariranih.

…………………………..Wimax sa OV……Wimax bez OV….T-Com ADSL
Download [kbit/s]…….1023………………….973………………..843
Upload [kbit/s]
………….267………………….242………………..150

Što se izmjerenog pinga tiče, vrijednosti su u usporedbi s ADSL-om za nekih 50 milisekundi veće što se pasioniranim igračima sasvim sigurno neće svidjeti. Bez obzira na nazivno veće vrijednosti, ping je vrlo stabilan i klasično surfanje se čini ugodnijim, a sam odziv internet stranica, ma koliko to kontradiktorno zvučalo, bržim negoli na baznoj ADSL liniji. Očito je da su Optimini sistem administratori napravili jako dobar posao sa postavkama QoS-a (Quality of Service, kvaliteta usluge; raspoređivanje rasploživog bantwitha prema prioritetima). Linija je testirana pod maksimalnim opterećenjem gdje je nekoliko korisnika istovremeno izlazilo na internet preko WiMAX test accounta, te je čak i u uvjetima kada je bilo otvoreno preko 1000 peer to peer konekcija svima je bio moguć koliko toliko ugodan rad (uglavnom surfanje). Vjerovali ili ne jedan od korisnika se za maksimalnog opterećenja probao igrati putem interneta, i izuzev osjetno (i očekivano) višeg pingani nikakav značajniji lag ili packetloss nije zabilježen. Usporedbe radi, kada je identična stvar pokušana na T-Comovom dvomegabitnom ADSL linku, dolazilo je do potpunog zagušenja i bilo kakvo igranje bilo je apsolutno nemoguće.

Za operatere, još uvijek skupo rješenje
Najveća prednost Wimaxa jeste činjenica da je potpuno neovisan od postojeće infrastrukture. Kako je glavni problem liberalizacije tržišta i jačanja konkurencije upravo neriješen status lokalne petlje jasno je da ideja pružanja pružanja stabilne i brze bežične veze itekako drži vodu. Nažalost, glavna prepreka bržem širenju ove tehnologije jest njezina visoka cijena. Kako WiMAX uređaju još uvijek nisu standardizirani, svaki od proizvođača gura svoje uređaje (i standarde) što na koncu rezultira visokom cijenom opreme. Drugi problem vezan je za radio spektar koji naravno, također treba platiti po nimalo jeftinim cijenama. Kako operateri zbog jeftinog ADSL-a ne mogu sebi dozvoliti svaljivanje svih ovih troškova na leđa korisnika (jer bi po punoj cijeni WIMAX jednostavno bio preskup), inicijalne troškove moraju snositi sami. Iz navedenih razloga WiMAX je za sada gotovo simbolično prisutan na tržištu te je operaterima zanimljiv isključivo kao rješenje na lokacijama gdje ADSL pristup iz tehničkih razloga nije moguć.