Događaj o kojemu ću govoriti je, naravno Groo-ov ljetni LAN parti na otvorenom na kojega se čekalo dvije godine i imam problem!
Kako opisati protekli događaj i pritom ostati objektivan, bez pretjerane upotrebe superlativa i k tome još biti jezgrovit. Nakon, gotovo dvosatnog mozganja, odlučio sam odustati od pokušaja stvaranja ovog teksta u obliku vijesti i prepustiti se emocijama. Bosiljko i Moby, ako sada budete rekli da blogarim biti ćete u pravu. Spremite se na jedan blog najgore vrste i doznajte kako ekipa starih konja moze podjetinjiti.
Krenimo redom.

Svatko tko je ikada organizirao ili sudjelovao na bilo kakvom LAN partyju, zna za organizacijske probleme i ćudljivost PC opreme koja, baš kada ne treba, počne stvarati probleme. S obzirom u našem klanu ima nekoliko IT profesionalaca, dogovoreno je da se tehničke pripreme obave dan ranije, odnosno svi koji su u mogućnosti da donesu svoje kompjutere dan ranije da to i učine. Kako sam i sumnjao, tehničke pripreme su poslužile kao dobar izgovor za predpremijerno pijančevanje i testiranje učinka alkoholnog vrenja na ljudski organizam. Kako autor ovih redaka nije bio nazočan na predpremijeri, a držanje foto aparata je očito iziskivalo nadljudske napore sudionicima iste, nemamo slikovnog zapisa, a zbog kolektivne amnezije nemamo niti pisanog teksta koji bi nam pobliže rasvijetlio tijek događaja. No možda je, kada razmislim i bolje tako, jer ne vjerujem da bi slike bile oku ugodne.
Bilo kako bilo, došla je i ta subota koju smo čekali sa nestrpljenjem. Ekipa se počela okupljati u prijepodnnevnim satima i do 12 sati, za divno čudo, svi kompjuteri su bili umreženi i spremni za pucanje. Uz neizostavni folklor, u vidu iskorištavanja mrežnih mogućnosti i prebacivanja filmova i filmova sa kompjutera na kompjuter, pristupilo se i pripremi hrane, koja je za razliku prethodnih LAN partija promijenila agregatno stanje i ovaj put bila tekuća. Naime pri dogovorima, koji su prethodili LAN –u , svi smo se složili da nam roštilj već pomalo izlazi na uši i da bi promjena bila više nego dobrodošla.

Odluka je je pala na kotlić i čobanac, a odgovornog zadatka se prihvatio naš Janjoljubac i njegov brat koji je, iako ne igra Armiju, došao i pomogao nam u pripremi hrane. Petica iz zalaganja. Uglavnom, dok se hrana krčkala mi smo krenuli sa turnirom. E sad, opisivati mečeve nema smisla jer bi doista ovaj tekst bio predug, a uostalom to i nije poanta teksta. Koja je poanta? Doznati ćete na kraju teksta.
Podijelili smo se u 4 tima, jer smo računali da će nas biti 16. Međutim kako su dva člana zakazali na kraju nas je bilo 14 i dva tima su igrala sa 3 igrača. Svima je bilo jasno da ova dva tima nemaju objektivne šanse za pobjedu, ali smo znali da će oni odlučivati koji će od dva četveročlana tima biti pobjednik, jer za ukupni poredak se gledao i ukupni omjer dobivenih i izgubljenih rundi u mečevima. Uostalom tim B je bio ispred tima C samo zahvaljujući gol razlici.
Timovi su bili slijedeći:
Alpha:

• Crono
• Moby
• Dakky
• Zhorzh

Bravo:

• Troky
• LittleCannon
• LambLover

Charlie:

• Krle
• Rimtutituki
• d3uha

Delta:

• Ajkula
• Groo aka Sir
• Armada
• Deki

Zahvaljujući kolegi i mokrom bratu Trokyiju ovaj put smo bili opremljeni i poluautomatskom statistikom pomoću koje smo mogli u svakom trenutku doznati trenutno stanje na tablici kao i stanje na tablici za MVP igrača turnira (tablice možete vidjeti pri dnu teksta).

To je za posljedicu imalo trčanje nakon svakog meča do kompjutera na kojem je bila tablica, zurenje u istu i komentiranje igranje pojedinih igrača. Potrebno je naglasiti da osim nagrada za prva mjesta, bilo je i govora da igrač koji se bude nalazio na posljednjem mjestu MVP tablice za kaznu se mora provozati na motoru sa našim Valentino Rossijem aka Crono ( dodirne točke za usporedbu sa Rossijem imaju u broju padova sa motora, odnosno onoliko puta koliko je pao Rossi u svojoj višegodišnjoj karijeri, naš Crono je to odradio u 2 mjeseca, što bi značilo da je Rossi nula prema našem Cronu). Ipak zbog mogućih zdravstvenih tegoba, nitko nije inzistirao na provedbi iste.

Također po prvi put nagrade nisu bile u vidu nekog komada hardvera, nego su bile plakete, koje su po mom osobnom mišljenju, trajnije i imaju veću sentimetalnu vrijednost nego što bi to mogao imati USB stick. Nažalost, iako se to nije moglo očekivati od našeg profesionalnog fotoreportera, sam čin predaje, kao niti izgled samih plaketa nije ovjekovječen, tako da moram prepustiti vašoj mašti na volju.

Nekakav rezime bi bio da smo proveli jedan prekrasan dan, doduše i iznimno vruć dan, ugodno se družeći i po neznam koji put smo opovrgnuli da kompjuteri individualiziraju ljude. 90% ovih ljudi ne bih nikada upoznao da nije bilo kompjutera i kompjuterskih igara, odnosno bio bih uskraćen za divna prijateljstva ljudi koji dijele slične svjetonazore. Usput smo eto i dokazali da kompjuteri ne moraju biti ograničeni na 4 zida, već da se jedno takvo događanje može i organizirati i na otvorenom.
I na kraju, kada sam već pomalo u emocionalno gnjecavom stanju, priznajem da sam sretan što vas sve poznajem i nadam se da ste svi doživjeli ovaj LAN jednako kao i ja.