“Ne prestajemo se igrati zato jer smo odrasli. Odrasli smo zato jer smo se prestali igrati!”

Ako ćemo se ravnati po podnaslovu, onda sam ja upravo sve bliži svojim tinejdžerskim godinama. Ja se ne mogu odlijepiti od proklete igre i, kako bi naš premijer rekao, “još ću reći i ovo” da je to igra koju je vrijedilo čekati 3 godine.

Ako želite čitati oduševljena laprdanja podjetinjelog starkelje (u gejmerskim mjerilima da budemo na čistu odmah u startu) te tu i tamo doznati što je novo u gameplayu, što je to mene toliko oduševilo i koje su to stvari koje zbog kojeg morate barem probati armiju, onda znate gdje već trebate kliknuti.

Kao prvo, pripremite se na kompletnu zbunjolu kada se prvi put uključite na bilo koji server. Nećete znati gdje vam je guzica a gdje glava, jer iako igra ima isti naziv, to je sada u potpunosti druga igra i osim par elementarnih stvari (reload, bacanje bombi, fix jam…) sve drugo je u potpunosti izmijenjeno. Po skromnom mišljenu autora, čije retke sada čitate, sve je bolje, jer nakon 3 dana još nisam našao ništa za što bih mogao reći da je bilo bolje u prijašnjoj verziji, pardon iteraciji (he, he).

Igra je zarazna, realna, igriva, napeta, opasna po živce ako ste iole sposobni uživit se u vaš alter ego, brza, spora, konfuzna (u onom pozitivnom smislu), odnosno ona je najrealniji ratni sukob koji ćete doživjeti sjedeći ispred monitora, ako se jedna takva izjava može uopće izreći i pritom ostati ozbiljan. Bilo kako bilo, igra iznimno vjerno dočarava oružani sukob dvije vojske. Obratite pozornost da sam rekao dvije vojske, a ne vojske i terorističke skupine. To je najveća promjena u priči Americas Armyja koju sam već nebrojeno puta naglasio, ali ,priznajem sada, posve bespotrebno kritizirao. Radnja cijele armije se sada odvija u izmišljenoj državi Odphorziji koja može parirati američkoj vojsci naoružanjem i opremom pa je samim time cijeli sukob dignut na još jedan veći nivo. U konkretnom primjeru to znači da su protivnici sada u jednakim maskirnim uniformama (drugačijih šara od američkih) i da sada maskirne uniforme imaju smisla, odnosno neće se više dešavati da na snijegu protivnik bude obučen u crnu uniformu sa crnom skijaškom kapom. Sada će vam se na poptuno redovnoj osnovi dešavati da vas protivnik spraši, a da nemate pojma gdje je bio. Isto tako, to će značiti da ćete imati problema sa indetifikacijom protivnika na daljinu, no taj problem će vjerovatno nestati što budete duže igrali igru.

Ako ste uspješno indetificirali protivnika, zapucali po njemu, vidjeli da on pada, to ne znači da je eliminran. Naime osim izravnih headshotova (kao da headshot može biti neizravan) koji donose trenutnu smrt, sada većina ozljeda vas onesposobljuje. Onesposobljene prepoznajete po fetusnom položaju ( bilo protivnici ili suborci). Ukoliko prvi naletite na suborca u takvome položaju prije nego što je iskrvario, odnosno podlegao ozljedama, a položili ste trening za prvu pomoć na bojištu, možete suborca vratiti nazad među žive. Za razliku od 2.X gdje takvo što uopće nije niti bilo moguće, a sam čin liječenja je bio popraćen nekom mizerijom od bodova, sada je takav vaš postupak bogato nagrađen i doista imate motivaciju za činiti dobro drugima. S druge strane, ako naletite na protivnika u takvom stanju, njega jednostavno “sekjurate” (secure) i nakon toga je protivnik definitivno van igre do slijedeće runde. Naravno da vrijedi i “Vice Versa” pravilo za sve navedeno.

Kad smo već kod liječenja i testa prve pomoći, od ove verzije više nema prepisivanja odgovora i sada ćete stvarno morati odslušati predavanje sa razumijevanjem. Jedan razlog je što sigurno nećete položiti ispit, a drugi je da ćete to znanje stečeno na predavanju morati i aktivno upotrijebiti. Naime kada naletite na onesposobljenog suborca prije nego što započnete liječenje, morati ćete postaviti točnu dijagnozu odnosno odrediti ispravan tretman. Kriva dijagnoza u najboljem slučaju znači da se suborac neće podignuti, a u najgorem slučaju ćete ubrzati njegov susret sa Manituom i razgledavanjem vječnih lovišta. Dakle još jedan plus na strani realnosti.

Plus za realnost ide svakako i za ponašanje oružja, no o njemu sam već dosta pisao pa ću samo u kratkim crtama. Dakle, dobili smo još jedan stupanj ciljanja, sva oružja imaju daleko veći trzaj, protivnici imaju izmišljeno naoružanje. Više nema M203 nego je sada tu unaprijeđena verzija M320 koja osim drugačijeg punjenja ima i svoj zaseban ciljnik. Bombe su kraćeg dometa i usudio bih se reći užeg radijusa djelovanja. Balistika je realna i potrebno je uzeti u obzir udaljenost pri ciljanju i naravno ne mogu a da ne spomenem ,po ne znam koji put, zvuk koji je fantastičan. Pod realnost svakako potpada i nedostatak “obavijesti o smrti” odnosno ne znate da li ste eliminirali protivnika sve dok se u to osobno i izbliza ne uvjerite, ili ukoliko neko od vaših suboraca potvrdi vaš “kill”

Da bi produžili život mapama i učinili nam ih duže vremena zanimljivima, devovi su se dosjetili jednom malom triku ili možda bolje rečeno razradili su već postojeću ideju. Naime sada je na svakoj mapi moguće u serverskim postavkama odabrati doba dana (noć, zora, dan), vremenske prilike (magla i vedro za sada, u najavi je kiša, snijeg…) i vrstu objektiva (VIP misija, objektiv kojeg je potrebno aktivirati, prenosivi objektiv, “take and hold” ili klasični napad-obrana). Zgodno i zanimljivo. No zgodno je i to što su sada team leaderi dobili i opciju biranja odakle će se spawnati na nekim mapama (npr. Ranch), što povećeva faktor ne predvidljivosti samih akcija, niti branioci objektiva ne mogu imati u potpunosti pripremljenu shemu (npr. primarni objektiv na Weapons Cacheu)

I za kraj, ‘ajmo reći prvog dijela pregleda AA3, spomenuti ću i novost u vidu otključavanja dodataka. Nešto slično je bilo u 2.0 verziji kada su dodali SF i kada je bilo potrebno imati minimum 15 Honora da bi se pristupilo testu. Ovaj put je potrebno skupljati Unlock bodove igranjem online i zatim nakon sto se skupi dovoljno bodova pristupiti testu. Pod dodatcima se smatraju ACOG4X, Aimpoint…….

Uglavnom idem jos malo igrati se, treba skupiti materijala za nastavak ovog pregleda.