Doba da` !!

Obicno se na ovoj naslovnici pojavljuju novosti vezane uz igru ili hardware koji Pepich koristi ili igra.
E pa vrijeme je za promjene !!! 🙂

Ovo je putopis cetvorice odvaznih rijecana koji su krenuli u avanturu po istocnoj Hrvatskoj.

Unaprijed se ispricavam zbog pravopisnih gresaka, dosadnog texta posto autor trenutno slusa
Kicu Slabinca i pije rakiju.

Ideja o ovoj avanturi rodila se prije godinu dana.
Malo me nerviralo sta sam,kao pomorac, obisao cijeli svijet,a nisam upoznao pola Hrvatske. Posjetiti Slavoniju,Vukovar bio je moj san.
Dolaskom Uljanova u klan,moj san je polako postajao stvarnost. U nekakvom nesluzbenom cavrljanju na TS-u upitah ja naseg Uljkija jel mogu ja doci
u Slavoniju kod njega u posjet. Uljanov kakav je, slavonac,becar,velikodusan i druzeljubiv odgovori potvrdno.
Poceo ja pomalo pripremat teren,te predlozim ideju nekolicini clanova Ri051 klana. Dobijam negativne odgovore tipa zena,djeca,nemogu,obveze ovo ono…
Ma boli me debeli, idem tamo pa makar sam.
Zadnjih godinu dana,nas nekoliko se svakodnevno okuplja na jutarnjim kavama. Pepe,Moby,Nelito.. Predlozim svoj plan njima i gle cuda; prihvatise !!

Stiglo proljece i vrijeme je da se krene. Nakon kratkih dogovora te prozivke slozi se i tim koji krece na put.
Ganich,Nelito,Moby i Ajkula.
Plan puta je bio: doci u Osijek,zarakijat se,posjetit Vukovar , zarakijat se u Zupanji kod Uljkija. U biti plan je bio konstantno opijanje po Slavoniji. Ispalo je sasvim nesto drugo
i neopisivo mi je drago zbog toga. Nisam dosao kuci slomljen vec ocaran slavonijom,ljudima,pickama koje secu po Osijeku,kulenom, …taj spisak bi bio predug.

Dan prvi
Krenuli smo u petak u 13h. Veseli,uzbudjeni. Nakon prvih sat vremena voznje,proradi alien u Nelovom zeludcu i prvo stajanje. Zbog svog konstantnog grintanja i njurganja dobiva svoj prvi nick – Grint. Nedugo zatim i drugi CangRi. Dok Grint jede svoj gay sendvic ,mi ostali (koji smo bili u vojsci) ispijamo svoju prvu pivu tog dana. Prvu od mnogih !
Put do Osijeka je prosao brze nego sta sam ocekivao. Uz konstantno ganjanje oko 180 km/h i stajanje da zadovoljimo aliena u Grintovom zeludcu,dolazimo u Osijek oko 5 popodne.
E da, nel je usput zaradio jos dva nadimka ; Njurgo i Shipster.

Osijek nije jako velik grad i uz Nelovu navigaciju ipak uspijevamo fulat cestu. No brzo se snalazimo i pronalazimo Uljkija. Slijedi okrijepa u vidu Osjeckog piva,kulena i kobaja.
Brzo se dogovara plan i krecemo van u izvidjanje. Nel i Mobz izgledaju ko dva japanska turista. Slika se sve zivo dok ja,Uljki i Ganic sjedimo u kafani i cugamo. Jako zanimljivo je bilo naruciti pelin. Ne toce ga onako fensi ko u Rijeci (0,03) nego coek donio svakom po cokancic. Odmah pimjecujemo da u Osijeku setaju samo zene. I to jebeno dobrog izgleda. Ocekivali smo debele krmace koje zvacu luk i pancetu kad ono komad na komadu. Takav izgled pripisujemo bicikli. Slavonija je ravna i svatko koristi bicikl. Vecer u Osijeku zakljucujemo rostiljem u Uljkijevom stanu,pijancevanju te grindanju Ganiceve IS7-ce (neuspjesno).

Dan drugi
Jutro pocinje s Nelovim njurganjem,naravno. Takodjer svi se bune na jako los san. kao ja sam hrkao.
Nakon jutarnje kave krecemo put Vukovara. Nitko sretniji od mene. Toliko dokumentaraca sam pogledao, istrazivao i sad cu napokon to sve vidit uzivo.
Prvi dozivljaj mi je bio prolazak po trpinjskoj cesti. Groblje tenkova. Tolike tenkove su unistili samo nekoliko ratnika s par osa i zolja.
Dolazimo do vukovarske bolnice. Tamo nas ceka Pero. Odlican tip,Uljkijev frend koji nam je bio vodic.
Bolnica je obnovljena i izgleda bolje nego bilo koja u Rijeci. Podrum su ostavili onakav kakav je bio `91 i taj dio je kao muzej.
Kad udjete unutra prodje vas neka jeza pomjesana sa tugom. U biti,stojite na mjestu gdje su prije 20 godina lezala ranjena i izmrcvavljena tijela civila i branitelja.

Nastavljamo prema Ovcari, mjestu masovne grobnice na kojoj je strijeljano 264 osobe. Pokazuju nam hangar u kojem su ubijeno nekoliko ljudi te mjesto na kojem su ostali strijeljani i pokopani. Tu se nalazimo sa nekoliko branitelja Vukovara koji prepricavaju neke dogadjaje iz doba opsade Vukovara. Primjecujem da su svi jako ljuti na Tudjmana,Suska i sve one glupane koji su okruzivali Tudjmana. Izdani su i smatraju Vukovar najvecom izdajom u hrvata. Kupujemo par suvenira i nastavljamo prema memorijalnom groblju te poznatom vodotornju.

Uz vec lagano njurganje (znate vec koga) ,odlucujemo otici do obale Dunava te sjest na pivetinu i pizzetinu. Iskreno,i meni se vec zeludac smotao oko kicme. Al to nije razlog da Nela ne prestanemo zajebavat da je grintavac. Piva klizi niz grlo i pozdravljamo se s Perom koji nastavlja svojim putem.
Odrzavamo kratku sjednicu i odlucujemo da nam je dosta razgledavanja i da je vrijeme za poci u Zupanju u Uljkijevu vikendicu.
Tamo nas docekuju Uljkijevi roditelji. Stari isti Ivo Gregurovic lagano pali vatru i pocinje pripremat kotlovinu. Nije nam bas bilo do kotlovine posto nas je ona pizza iz Vukovara zacepila ko pluto cep. Dok stari kuha,mi sjedimo izmoreni i pokusavamo popit koju pivu. Mobz pomalo spava, Ganic izgleda ko da nije spavao 16 dana, Nel njurga…. I onda dolazimo na jednu totalno debilnu ideju al zasluznu sta nismo svi isli spavat. Idemo igrat bejzbol. Nalazimo kolac i lopticu. Jedno 45 minuta glumimo budaletine i to nas totalno razbudjuje i vraca u zivot. Cak i kotlovina vise ne zvuci lose. A pocinje se ispijat i rakija uz zvuke slavonskih becaraca. Starci ubrzo odlaze i kuca je nasa. Uz laganu cakulu i alkohol selimo se u unutrasnjost kuce. Opet pronalazimo nacin kako bit budala i pocinjemo igrat igru detekcije. Sjedimo,s ceduljicom zaljepljenom na celu s ducktejpom i pogadjamo “slavne licnosti” . Jedna od tih slavnih licnosti bila je na Ganicevom celu i zvala se Predrag Topic. Zajebancija do bola.

Dan treci
Budimo se uz lagani mamurluk al odlicno spavanje. Uljki nas ,ko pravi domacin , ceka s vec pripremljenom kavom. Dorucak,onaj pravi slavonski….kulen,slanina,luk i domaci kruh. Vijesti na HAK-ovim stranicama nisu dobre pa se pozurujemo. Pozdravljamo sa Uljkijem i njegovim roditeljima,zahvalni do groba i krecemo nazad za Rijeku. Uz taj obilni dorucak svejedno ocekujemo Nela da pocne njurgat o hrani. Naravno,to se desava vec na drugom stajanju. Prolazimo kroz Karlovac i razmisljamo dali cemo popit dogovorenu kavu s Vladom al jebiga zuri nam se kuci. Ovim putem se i ispricavam Warshteineru . Prolazak kroz Gorski kotar je ok. Nema onog snijega sta su pricali na vjestima niti onog “orkana”. Najljepsi prizor je bio vidjeti Kvarner.
Znate onu, svugdje je ljepo al doma je najljepse. Brzinska kava na grobniku i rastanak.

Ovim putem bi se zelio zahvalit Uljanovu koji nas je srdacno prihvatio,napio,nahranio i pruzio nam utociste; Peri iz Vukovara koji nam je bio vodic, Uljkijevim starcima, Vukovarskim braniteljima i svima koje smo sreli po putu.
Slavonija je predivna zemlja i sigurno cemo se vratit opet. Mozda, i u vecem broju.

AJKULA