Ljetopis Pepea Matuljanina
razbijanje mrtvila mod = ON
Još jednom igranje online igara je imalo pozitivnu nuspojavu.
Armija je zaslužna za stvaranje novih prijateljstava i učvršćivanje starih koja bi zasigurno bila zaboravljena da nije bilo onolikih besanih noći napucavanja po onih par mapa.
Arma2, odnosno u ovom slucaju dodatak ACE, me podsjetio koliko sam volio/još uvijek volim prirodu i koliko čovjeku malo treba da bi se osjetio sretnim i ispunjenim. Nekome je dovoljna kupnja neke PC komponente, odlazak na kavu, izlazak…. , a moj razlog za sreću i ispunjenje nije baš sitnica i ime mu je …. pazite sad…. Učka!!
Kao što sam već jednom davno odlaprdao na ovim stranicama, Arma 2 ACE me bila toliko uzela da sam čak krenuo polagati i virtualne tečajeve koje su održavali čudaci i lujke veće od mene. Jedan od tih tečajeva je bio “Land Navigation” koji me se toliko dojmio da sam nakon njega prevrnuo internet kako bih pronašao topografsku kartu Hrvatske, nedugo iza toga uslijedila je kupovina identičnog maptoolsa iz ACE moda, pa zatim ebay narudžba kompasa, pa zatim kompletiranje nekakve osnovne opreme pa zatim……
Uglavnom, opet me uzelo!
Ipak, ovoga puta za dobar dio motivacije je zaslužan i sram kojega imam zbog gotovo 40 godina u guzici a da nisam upoznao kraj u kojem sam se rodio i u kojemu živim. Igrom slučaja, još jednom, jedno staro prijateljstvo je spašeno od zaborava indirektno zahvaljujući video igri i tako dobih društvo u svom naumu nabijanja upale mišića, bespotrebnog tumaranja po šumi i jedenja paštete na planini sa pogledom na najljepši zaljev na svijetu.
Na kraju, nakon odlično provedenog dana, mogu samo reći da znanja o orijentaciji koja sam stekao u ArmA2 ACE-u su potpuno prenosiva i upotrebljiva u stvarnom svijetu (što je i logično jer su u ACE došle iz stvarnog svijeta), ali i da živim na najljepšem dijelu planete.
Uglavnom, prestati ću laprdati a vi pogledajte par slikica druga Denija i mene i našeg savršenog dana.