Menu
Ljetopis Pepea Matuljanina

Ljetopis Pepea Matuljanina

razbijanje mrtvila mod = ON

Još jednom igranje online igara je imalo pozitivnu nuspojavu.
Armija je zaslužna za stvaranje novih prijateljstava i učvršćivanje starih koja bi zasigurno bila zaboravljena da nije bilo onolikih besanih noći napucavanja po onih par mapa.

Arma2, odnosno u ovom slucaju dodatak ACE, me podsjetio koliko sam volio/još uvijek volim prirodu i koliko čovjeku malo treba da bi se osjetio sretnim i ispunjenim. Nekome je dovoljna kupnja neke PC komponente, odlazak na kavu, izlazak…. , a moj razlog za sreću i ispunjenje nije baš sitnica i ime mu je …. pazite sad…. Učka!!

Kao što sam već jednom davno odlaprdao na ovim stranicama, Arma 2 ACE me bila toliko uzela da sam čak krenuo polagati i virtualne tečajeve koje su održavali čudaci i lujke veće od mene. Jedan od tih tečajeva je bio “Land Navigation” koji me se toliko dojmio da sam nakon njega prevrnuo internet kako bih pronašao topografsku kartu Hrvatske, nedugo iza toga uslijedila je kupovina identičnog maptoolsa iz ACE moda, pa zatim ebay narudžba kompasa, pa zatim kompletiranje nekakve osnovne opreme pa zatim……
Uglavnom, opet me uzelo!

Ipak, ovoga puta za dobar dio motivacije je zaslužan i sram kojega imam zbog gotovo 40 godina u guzici a da nisam upoznao kraj u kojem sam se rodio i u kojemu živim. Igrom slučaja, još jednom, jedno staro prijateljstvo je spašeno od zaborava indirektno zahvaljujući video igri i tako dobih društvo u svom naumu nabijanja upale mišića, bespotrebnog tumaranja po šumi i jedenja paštete na planini sa pogledom na najljepši zaljev na svijetu.

Na kraju, nakon odlično provedenog dana, mogu samo reći da znanja o orijentaciji koja sam stekao u ArmA2 ACE-u su potpuno prenosiva i upotrebljiva u stvarnom svijetu (što je i logično jer su u ACE došle iz stvarnog svijeta), ali i da živim na najljepšem dijelu planete.

Uglavnom, prestati ću laprdati a vi pogledajte par slikica druga Denija i mene i našeg savršenog dana.

.
Jutro na Miletovom ranču
.
Crtanje rute koju smo nakraju potpuno izignorirali
.
Gašenje mobitela je obaveza za nesmetan ulazak u nirvanu
.
Krenuli smo!
.
“Kažeš ti meni, nije ti se činilo ovo strmo na karti, a?”
.
Dva dolca kasnije, borba sa kompasom i određivanjem položaja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
Skrivene ljepote našega kraja
.
“Ajde, jaro, ne kasni, sada znam sigurno gdje smo!”

.
“Samo ti mene slijedi!”
.
“Ma tu smo kad ti kažem!”
.
Dokaz kako šuma i zimi može biti opuštajuća
.
Dokaz kako šuma i zimi može biti opuštajuća
.
Dokaz kako šuma i zimi može biti opuštajuća
.
Dokaz kako šuma i zimi može biti opuštajuća
.
Dokaz kako šuma i zimi može biti opuštajuća
.
” E ovdje sam ti ja spavao, smrznuo se ko’ na Matić poljani i usput pokupio krpelja!”
.
Šuma zimi
.
Tko ovo može platiti
.
Tko može ovo platiti 2
.
Vrijeme je za marendu uz pogled na najljepši zaljev na svijetu
.
Autoportret
.
“Ja bi se još malo penjao….”
.
“…..a ja više ne bih!”
.
Drug Mile nas dočekao sa toplim čajem

8 Comments

njonjo

20 December , 2012 at 2:13 pm

najs :)

Dakky

20 December , 2012 at 2:41 pm

Pepe, kako ste se vratili na početni položaj? Zbilja upotrebom karte i maptoolsa ili paljenjem moba i GPS-om :)

LittleCannon

20 December , 2012 at 3:24 pm

@Dakky
Kompas i mapa!
Moram priznati da sam prilicno ponosan na sebe po tom pitanju, no bio bih lazljivi prasac kada ne bih spomenuo da sam ipak posegnuo za GPS-om u jednom momentu i to gotovo na pocetku puta. Poptuno noobovski smo zakoracili u sumu i hodali bez gledanja okolice i gotovo momentalno zaglavili u jednom dolcu bez i jedne referentne tocke pomocu koje bi se orijentirali. Od tada, lekcija je naucena i vise nismo hodali pognute glave nego cijelo vrijeme gledali kuda i kako se krecemo, ali i gledali u kompas gotovo svakih 50 metara. Ostatak puta je bio iskljucivo mapa i kompas.
Moram priznati da me je sokiralo kako je lako izgubiti se, iako prije nikada ne bih rekao da je to moguce u primorskom kraju.

Dakky

20 December , 2012 at 6:41 pm

Bilo bi savrseno glupo uci u sumu bez biljezenja pocetnih koordinata u mobitelu :)

Svojevremeno (pre-mobitel era) se to meni desilo, isto na Učki, "vidi tamo neka cestica, idemo vidjet šta ima tamo", pa malo u šumu tri koraka i više ne znas ni di je cesta ni di je ostatak društva... nakon 3 sata bauljanja u krug od pocetne pozicije pronasli smo cesticu...

LittleCannon

20 December , 2012 at 7:04 pm

kompass je mila majka, a sto je najvaznije nece ostati bez baterija

d3uha

21 December , 2012 at 10:45 am

najs pepe 2 tambs ap!
inače ovo me podsječa na putovanja jednog hobita ;)
jeste našli možda neki prsten?
ili zmaja :))

LittleCannon

21 December , 2012 at 5:03 pm

Nasli smo Veprovu glavu i vilicu. Da li se to broji pod avanturu? :)

LittleCannon

21 December , 2012 at 5:30 pm

eh da, izgleda da za iducu putesestviju imamo profesionalnog fotografa :smt047

Leave a Comment

Only registerd members can post a comment , Login / Register