Menu

Fenomen Armije

Iz nekog cudnog razloga, posljednjih nekoliko mjeseci, kada me ulovi napad dosade, krenem razmisljati o Armiji. Ali ne kako ste vjerojatno pomislili, upaliti armiju i baciti par rundi.
Razlog je prilicno filozofske prirode. Naime, pokusavam dokuciti sto je to bilo u toj igri da nas je drzala zaokupljene toliko dugo i ne zaboravimo, u poprilicnom broju na okupu.
Shvatite ovaj tekst kao glasno razmisljanje starkelje kojeg puca srednjovjecna kriza, jer boljeg objasnjenja nemam zasto kuckam ovaj tekst usred kafica, ispijajuci pelin.
Naravno prvi razlog koji bi se nametnuo, ako bi ovlas razmislili, igra je bila besplatna, no svi znamo da nije bas toliko jednostavno. Vjerujem da ima dovoljno toga za pobrojati pa ce vjerojatno ovo ispasti malo poduzi tekst (KONOBAR, DONESI JOS JEDAN DUPLI PELIN I GDJE TI JE UTICNICA!)

Za pocetak, armiji moram zahvaliti na ljudima koje sam upoznao, ali koja mi je na jedan nacin i spasila zivot. S mog aspekta to je dovoljno da ju prozovem fenomenom. No kako pokusavam ovaj tekst koncipirati na nacin da navedeni razlozi budu univerzalni za sve nas, moram ipak ici malo dublje.

1. Beplatna je bila.

Ok, maknimo odmah na pocetku slona iz sobe. Da, bila je besplatna, i sto je jos vaznije, imala redovita besplatna azuriranja.To bi znacilo da velika vecina nas ju je mogla odmah zaigrati, ili gotovo odmah (nakon dva dana downloada) jer ne zaboravimo tada smo se modemima spajali na internet. Istina, igrali smo Armiju na ne tako besplatnim Windowsima, a siguran sam da 99% je igralo na ne tako legalnim Windowsima.

2. Hardverski zahtjevi su bili razumni.

Ako cemo iskreno, armiju u njenim samim pocecima mogli ste zaigrati na bilo kojoj 3D grafickoj kartici. Doduse, nije bilo nekog prevelikog gusta igrati sa razmrljanim teksturama, no kako smo kasnije naucili u nasem natjecateljskom periodu, razmrljane teksture i nisu bile toliko lose. Uglavnom, odmah u startu hrpa igraca ju je mogla isprobati od kojih je nemali broj ostao.

3. Uvijek sam u istoj uniformi.

Koncept igranja uvijek kao Amerikanac, odnosno uvijek u istoj uniformi, neovisno kojem timu ste se pridruzili bio je, a vjerujem jos uvijek je, jedinstven u svijetu igara (dakako ispravite me ako grijesim). Stvar je bila korisna jer nije bilo podjela medju igracima, odnosno kako se u nekim igrama dogadjalo da svi zele biti jedna strana pa je kronican nedostatak “zlih uniformi” bila redovita pojava. Armijino rjesenja, tog naizgled glupog problema, je bilo toliko jednostavno da je pravo cudo kako se nitko toga nije prije sjetio. Takodjer, zgodno je bilo sto protivnicka ekipa uvijek bila prikazana kao teroristi pa je igra bila i politicki korektna. Doduse zbog glasova i “izmisljenog” jezika, OPFOR je gotovo sigurno bio slavenskog porijekla.

4. Igra je bila podnosljiva simulacija, a ne arkada

Tempo igre, ali i naglasak na taktici a ne na bezglavom jurisanju (besmrtne rijeci “Ja cu biti kruzni!” na Weaponsu Cacheu mi se momentalno vracaju u sjecanje), kombinirano sa pazljivo odmjerenim trajanjem rundi bio je izvrstan recept za dugotrajnu zanimaciju. Jedini konkurent tada, Counter Strike spominjan je u posprdnom tonu ili kada bi nekoga htjeli uvrijediti. Nazalost, sudbina je pokazala srednji prst ironije pa se danas Armiji pisu epitafi, a CS:GO je jaci nego ikada, kako medju igracima tako i natjecateljkoj zajednici.

5. AAO Tracker

Ovo je mozda bio najvazniji razlog zasto je toliko puno igraca igralo Armiju toliko dugo, ukljucujuci i nas. Ne mogu se sjetiti veceri kada bih zavrsio sa pucanjem armije, a da prije gasenja kompjutera nisam provjerio statistike netom odigranog sessiona. Ogroman broj igraca je imao istu rutinu sto je bilo vidljivo i iz AAO Trackerovog foruma koji je bio posjeceniji nego sluzbeni forum. Porast frag ratea za jednu decimalu je bio dovoljan da se zaspe sa smjeskom na ustima. AAO Traker je bio iznimno vazan dodatak armiji i kao sto sam rekao jedan od glavnih razloga dugotrajnosti Armije 2, no s druge strane vjerujem da je AAO Tracker (kasnije nazvan Battletracker), odnosno nedostatak istog, bio poprilicno odgovoran za fijasko koji su dozivjele kasnije iteracije Armije. Ako se sjecate, developeri iz nekog samo njima poznatog razloga odlucili su potpuno blokirati prikupljanje serverskih i igrackih statistika na AA3 serverima. Jedno kratko vrijeme u razvijan je sluzbeni tracker, ali to je bilo toliko traljavo implementirano da vecina administratora privatnih servera gasila svu tu telemetriju jer jednostavno proizvodila je toliko laga da AA3 je bio gotovo neigriv.

6. TeamWarfare

Mecevi!

Povremeni izvor zadovoljstva kada bi nekoga spenalili, puno cesce izvor frustracija kada bi dobili po tamburi. Sjecate se trcanja kuci da bi se stiglo na mec? Arlaukanja kada netko ne bi imao apdejtan anticheat klijent, a mec samo sto nije poceo? A ponosa radi drzanja 2. mjesta na 8vs8 ljestvici nekoliko tjedana? Ako cemo biti iskreni 8vs8 je brojala svega 10-15 timova, no to se ne pamti tako jako kao sto se pamti drugo mjesto. Liga je bila i mjesto gdje smo razvili nikad prevazidjenu GUM taktiku koja je pomalo postala trademark ovog klana.

7. LAN partyiji

Priznajte,  dok smo zivi sjecati cemo se LAN partija, glavobolja, rostilja… i svega onoga sto je pratilo takva zbivanja. Sada kada razmisljam o lanusama, mislim da one dvije kod Gruje nece nikada biti nadmasene. Minimalno dva puta godisnje pogledam sve slike iz nase galerije (rekoh li ja da imam napadaje dosade?) i svaki put se ulovim kako se sjetno smjeskam.

8. Klanska liga

Klanska liga je dosla pred kraj aktivnog igranja, kada nas je vec pomalo pocela napustati zelja za igrom, no upravo ta liga je produzila nase redovito druzenje za godinu dana (ili dvije ne sjecam se bas tocno). I danas se smjeskam rivalstvu izmedju mene i Cvjetica za naslovom MVP-a klanske lige.

9. Bili smo mladi!

Ovo sam komotno mogao napisati kao jedini razlog i vjerujem da ne bi bilo previse primjedbi. Jednostavno, dogodio nam se zivot. Vecina nas se pozenila, dobila djecu, poceli ganjati karijeru… i vrijeme, jedine stvari koju smo tada imali napretek, postalo je luksuz. Lagao bih kada bih rekao da danasnji zivot nema svojih prednosti, no ona bezbriznost koja nas je pratila prije tih 15tak godina je jednostavno iscezla. Takodjer vrlo vazan argument je da smo tada komotno mogli ostati pucati do 3 ujutro a zatim bez problema otici na posao/skolu/faks, odraditi puno radno vrijeme i naravno u 7 navecer ponovo sjesti za komp i odvaliti session od 4-5 sati. Danas da to napravim, mislim da bih se negdje sredinom dana samo onesvjestio.

—-

Stigao mi je treci dupli pelin na stol i sve vise me puca nostalgija pa mislim da je vrijeme da lagano zavrsim sa ovim tekstom. Ilustracije (ako vam nedostaju) kao i hrvatske dijakritike (ako vam nedostaju) cu dodati naknadno.

Komentirajte ako sam sto zaboravio, ako nista drugo barem da znam da osim mene jos netko povremeno svrati na ove stranice.

4 Comments

Dakky

1 February , 2019 at 1:01 pm

Roger Wilco i modem. O koja vremena, bome da... mada je to bilo prije AA2... btw. neces vjerovati, ali tu i tamo znam sanjati da trcim po hospitalu i u snu kontam da sam u igri pa me ne probudi kad me koknu :) spectatam u snu do kraja runde pa novu :)

LittleCannon

2 February , 2019 at 12:13 pm

Ja doduse ne sanjam, ali zadnjih par mjeseci upalim armiju tu i tamo. Intresantno, nakon pol ure igranja sve mi se vrati, ukljucujuci frustraciju. Ne bi vjerovao ali i na igri koja u vecernjim satima rijetko kad broji preko 50 igraca ima cheatera.

Dakky

3 February , 2019 at 1:58 pm

Kako se zvao onaj najelitniji klan na nasim prostorima? Oni koji su bili demonstrirali kako se onaj CDC mogao zaobici u matchevima... oni koji su na tunelu uvijek prvi bili dole... eto jos uvijek ne znam kako su to radili i sjecam se tog izvora frustracija... tako da mozda nisu svi cheateri nego su jednostavno bolji :)

LittleCannon

4 February , 2019 at 6:15 pm

Zar stvarno mislis da nisam u stanju prepoznati cheat? Pogotovo sto jos neznas o kojoj mapi se radilo i sto se dogadjalo.

Leave a Comment

Only registerd members can post a comment , Login / Register