Obećah napisati nekoliko riječi o Arma Reforgeru kad skupim nešto sati igranja.

Iako 6 sati tesko se može podvući pod igranje, cak ni pod tako fleksibilan termin kao što je “nešto”, dopustiti ću si iznijeti prve dojmove.

Jel’ zarazna?

“A jeste kume!”

Za početak, Arma Reforger nije Arma 3 niti je Arma 4 (koja je u najavi btw., al ne nadajte se još bar godinu, dvije). Arma Reforger se može najbolje opisati kao kao Arma 3.5, ili kao „showcase” njihovog novog „Enfusion game engine-a” kojeg će Arma4 koristiti.
Grafički efekti su impresivni (noćno osvjetljenje pogotvo), a igru je i dalje najlakše definirati kao simulaciju, no sa prilično pojednostavljenom mehanikom igranja.
Kao što sam rekao prije, u epitafu America’s Army-ja, ima sve što sam želio da AA3 ima kada je AA3 bila najavljena.
Velika mapa? Tu je.
Vozila? I to je tu.
Multiplayer i COOP? Isto tu.
Radio, gradnja baze, podjela uloga, kreiranje vlastiih misija….’ama sve je tu!

.

Radnja

Arma Reforger (AR) smješten je u alternativnu hladnoratovsku 1989. u kojoj su USA i „CCCP” ušle u otvoreni konvencionalni sukob. Također postoji treća strana u sukobu, tzv. „Freedom and Independence Army” (FIA), koji skidaju majčicu jednima i drugima (amerikancima i sovjetima, op.a.) i žele ih sve izjuriti sa otoka
Za sve starkelje kojima ovo zvuči poznato kao da je jučer bilo, ne udara vas Alzhaimer, nego je radnja nastavak na radnju ArmA: Cold War Assault (ArmA1) u kojoj odmetnuta sovjetska vojna frakcija prvo zauzela, a zatim istjerana sa otoka Everon.

Everon u ArmA: Cold War Assaultu je predstavljao naš otok Krk pa je tako i dalje u AR-u i eto male paralalele da cijeli zaplet zvuči malo osobnije za igrače iz Hrvatistana.

Dakako da u vrijeme kada pišem ovaj tekst, nemoguće je ne povući paralelu između trenutne situacije u Ukrajini.
Kada igra ima dodire sa realnošću na ovakav način, moram priznati ostavlja gorkast ukus u ustima. Na momente sam imao priziv savjesti (apsolutno ne vezano sa kojom stranom sam igrao), a nakon toga i moralnu krizu jer sam shvatio dok je u igrama bio bliski istok nije me diralo, a ovdje, valjda zato što su nam potencijalno svima „mošnje” u škripcu, vise razmišljam.

Reklo bi se, dvostruki standardi, jedan na jedan.

A možda sam jednostavno i previše godina naslagao u gluteus maximus.

Izbornici

Jednom kada konačno pokrenete igru dočekati će vas jednostavan i funkcionalan izbornik, koji me iz nekog razloga podsjetio na Americas Army 1.xx. Vojnički precizan, velike tipke sa minimalnom brigom za estetiku, bez previše filozofije, bez kompliciranja niti milijun podizbornika…U maksimalno 2 klika, tamo si gdje si htio biti.

Igrivost

Kad već putujemo alejom nostalgije.

Jel’da?
I mene isto.

Iako za razliku od Armije, trening nije nužan za pristup mrežnim serverima, zgodno ga je proći radi stjecanja osjeta kako „igra diše” ali i vjerojatne rekonfiguracije tipki jer se defaultni raspored poprilično razlikuje od onoga što smo navikli u Armiji.
Za one koji nikada nisu igrali Armu, biti će jos nekoliko novosti u vidu varijabilne brzine kretanja (i to prilično dobro riješeno u vidu skrolanja kotačića na mišu prilikom kretanja) pa do umora ukoliko se predugo sprinta.

Head Up Display ili HUD (da me ubiješ ne mogu se sad sjetiti hrvatskog naziva) je poprilično asketski i tjera vas na upotrebu kompasa, sata i ostalih alata koji su vam na raspolaganju. Od pomoći imate jedino imena suboraca iznad njihovih glava.

Za razliku ostalih Armi iz serijala, AR ima samo i isključivo multiplayer komponentu (COOP ili TvT), tako da bez suboraca teško da mozete završiti neku od par defaultno ponuđenih misija. Čak štoviše, s obzirom da je mapa cijeli otok Krk (doduse nije 1:1, manji je) samostalno ginuti i nije neki užitak jer respawn će biti kilometrima iza, a za postaviti novu respawn toćku (radio odašiljač) treba poskidati hrpu opfora koji su prilično precizni i posve dobro barataju sredstvima protiv žive sile.

Oružja su vjerno simulirana, kao i sva oprema, a posebno iznenađenje bilo, već gore spomenuto, noćno osvjetljenje i igra sjena (da li iz prolaza vozila ili vojnika sa svjetiljkom)

Hardverski zahtjevi

Evo malo suhoparnih podataka

Interesatno je da za ugodno igranje (ne nužno i grafički privlačno) stvarno dovoljni i minimalni zahtjevi. U vrijeme kada su igre sve gladnije za grafičkom procesorskom snagom, a i poznavajući Arminu glad za hardverom, ovo je ugodno iznenađenje.

Zaključak

Igra je na Steamu 29.99 eura, što zvuči puno za “Early Access” igru. Postoji nemali broj bugova, no zakrpe stižu redovito i ispravljaju više bugova, nego što ih stvaraju, što je pozitivno.

Mišljenja sam, da čak i nakon svega 6 sati igranja, igra je isplatila samu sebe, u odnosu da sam proveo 6 sati u nekom kafiću ili u izlasku bilo gdje.

A da li će svanuti nova zora za Ri051?

Čisto sumnjam, no ako nas se skupi 4-5 za zaigrati ovu vrhunsku simulaciju, to će vec biti ogroman uspjeh. Za sada nas je dvojica (iako još nismo skupa zaigrali, ali hoćemo, Njonjo spremi se za poziv uskoro), a usuđujem se nadati da bi nas moglo biti još.



I za kraj par sličicia koje sam besramno “posudio” sa wiki fandom stranica