Kako više ne igramo nikakvu igru čoporativno, prilikom napada skribomanije preostaje mi samo pisati o nekom komadu hardvera. Kako nisam profesionalni jubito selebriti tester, proizvođači, a bogami ni dobavljači ne krše se za moju tipkovnicu i par mojih mudrih riječi sve se svodi na skupljanje dojmova nakon što kupim neki komad hardvera i istestiram ga.
Shodno tome, ovo je tekst o doslovno komadu očvrsja, da nekažem komad aluminija, kojeg imam u posjedu i za kojeg će biti zainteresirai svi sa malom radnom površinom stola. Čistunci i minimalisti koji bi htjeli malo čišći stol također nisu isključeni. Kao što se da zaključiti sa naslovne ilustracije, riječ je o zidnom nosaču koji će vas obradovati iluzijom levitirajućeg monitora.

A sada nešto potpuno neviđeno na ovim stranicama

Svjestan sam da ovim tekstom kročim na nepoznat teritorij.

Posebno zato što fotografija kao profesija me nije nikada zanimala više od onoga “stisni gumb”, a da ne spominjem kako sam svojedobno tvrdio da fotograf može biti svatko i da nema potrebe praviti znanost tamo gdje je nema .

Da stvar bude gora, imamo/imali smo dva člana klana koji su ekčuali profesionalni fotografi, tako da pretpostavljam da sam uvod je već dovoljan da im nakostriješi sve i jednu dlačicu na tijelu, pogotovo kad shvate tko je pisao članak.

Po prvi puta imam uređaj koji je isključivo samo foto aparat, a nije usput mobitel, vadičep, aparat za kavu, skener za kurje oči…..

No dobro, što jedan apsolutni nevježa po pitanju fotografije može pametno napisati u nekakvom osvrtu na bilo koji foto aparat?